Četvrtak,
23. novembar 2017.
Just for laughs
10:00 - 10:30
FACE analize

Rat diplomacije i Bijele kuće oko Sirije i Iraka

 

Posljednja dešavanja u Siriji i Iraku ukazuju na brojne greške američke administracije kada su u pitanju ove dvije zemlje. Irak se nalazi na granici raspada dok se Sirija nalazi negdje između neba i zemlje i još uvijek ne zna gdje će završiti svoj put. U protekle tri godine Barack Obama je propustio uraditi mnogo toga kako bi pomogao onima koji su mogli i mogu spasiti Irak od raspada te dovesti Siriji bliže konačnom rješenju višegodišnjeg sukoba. Obamina administracija se nalazi pod velikim pritiskom javnosti i političkih zvaničnika, a među najžešćim kritičarima su se našli njegov nekadašnji protukandidat na izborima za Bijelu kuću senator John McCain i bivša državna tajnica Hillary Clinton. 

 

Senator McCain i nekadašnja šefica američke diplomatije nedavno su tokom medijskih nastupa optužili Baracka Obamu da nije uradio dovoljno da pomogne iračkim Kurdima i pobunjenicima u Siriji. Oboje su ustvrdili kako je Obama svojom neaktivnošću kreirao vakum na prostoru Sirije i Iraka i samim tim pomogao jačanje ekstremističkih snaga. Prema njima nedostavljanje oružja i jednoj i drugoj strani te uskraćivanje logističke podrške pomoglo je jačanju ISIS-a i dovelo do sadašnje situacije. Prema dobro obaviještenim izborima iz bliskim Bijeloj kući tokom 2011 i 2012 tadašnjoj državnoj tajnici State Departmentu i samoj Clintonovoj je bilo zabranjeno da ima direktne razgovore s pobunjenicima u Siriji što je često radio senator McCain. 

 

Clinton je tokom istog perioda u više navrata upozoravala Bijelu kuću da sirijski građanski rat postaje sve gori i da rad sa civilnim dijelom opozicije nije dovoljan, što je na kraju dovelo do jačanja ekstremista koji danas čine ISIS. Prijedlozi iz tog perioda su bili da se američka administracija aktivno uključi u naoružavanje Oslobodilačkom Vojskom Sirije, labave grupacije koja je umjerenija po svojim stajalištima od ISIS-a i koji već duže vremena mole SAD da im se pomogne. Kako su tada pravilno predskazali službenici State Departmenta Irak je postao nova žrtva ISIS-a i nastavlja biti jedan od najvećih problema za Obaminu vanjsku politiku.

 

"State Department je upozorio još 2012.-te, da su se ekstremisti u istočnoj Siriji povezali s ekstremistima u Iraku. Još 2012.-te smo rekli da će Irak i Sirija će postati jedan sukob. Isticali  smo da vlada velika konkurencija između pobunjeničkih grupa u zemlji, i da, ako ne pomognemo umjerenesnage, ekstremisti će pobijediti”, rekao je bivši američki ambasador u 

 

 

Siriji Robert Ford.

Čini se da Clintonova nije bila sama, jer prema zvaničnicima koji su ovih dana razgovarali s medijima, u istoj situaciji su bili i bivši šef CIA general David Petraeus i bivši ministar odbrane Leon Panetta. Njihovi savjeti su doživjeli istu sudbinu jer je Obama više slušao svoje savjetnike u Bijeloj kući nego li one koji su imali iskustvo na terenu, Petreus u ratu u Iraku i Panetta u CIA. Krajem 2012, Bijela kuća je konačno dozvolila ambasadoru Ford i drugim zvaničnicima State Departmenta da imaju direktan kontakt s Oslobodilačkom Vojskom Sirije, ali im je idalje  zabranjeno bilo kakve pomoći. Manje promjene su se dogodile krajem 2013.-te kada je američka Vlada počela pomagati sirijskim snagama, iako mnogi vjeruju da je bilo prekasno i premalo.

 

"Nikada nije donesena eksplicitna odluka, ali je bilo veoma razumljivo da nećemo učiniti ništa više u Siriji nego što smo apsolutno morali. Saudijci su želilji da budemo više uključeni. Bili su veoma zabrinuti zbog SAD koje su doživljavali kao slabe i neefikasne“, rekao je u izjavi za The Daily Beast James Smith, koji je služio kao američki ambasador u Saudijskoj Arabiji 2009.-2013.

 

Borbe između State Departmenta i Bijele kuće kada je u pitanju vanjska politika nisu ništa novo niti išta neobično. Tokom priprema za rat sa Irakom bivši predsjednik Bush i njegov državni tajnik general Powell su se sukobili više puta iako je to javnosti otkriveno tek nedavno, pa je tako bilo i tokom prve Obamine administracije dok je na čelu diplomatije bila Clintonova. Linija sukoba između Clinton i Obama je bila oko toga da li treba ili ne treba pomoći snagama koje se bore protiv Al-Assadova režima i još konkretnije kako im pomoći a da se oružje ne izgubi na 

 

 

putu do pobunjenika. 

Govoreći nedavno o Iraku senator John McCain je kazao kako je današnje stanje tamo mnogo gore nego li je bilo onog trenutka kada su se povukle američke snage ili čak gore od onog stanja 2009.-te. 

 

“Ako pogledam svijet u Januaru 2009.-te i danas mogu samo reći da je stanje mnogo drugačije. Vjerujem u to jer onog trenutka kada se SAD povuče iz liderstva u svijetu onda se kreira vakum iz kojeg nastaju loše stvari”, rekao je McCain u izjavi za CNN. 

 

Na pitanje novinara kako vidi ISIS i trenutna dešavanja u Iraku McCain je iznio stajalište slično onom koje imaju njegov kolega u Senatu Demokrata Durbin i zastupnik u Zastupničkom domu King, a to je da ISIS postaje sve jači. McCain smatra kako bi Obama trebao uraditi mnogo više na spriječavanju trenutne humanitarne krize te da bi paralelna akcija trebala biti da se naoružaju Kurdi koji su uvijek bili na strani SAD i spremni boriti se protiv ekstremista. Zračni napadi koji su trenutno fokusirani na Irak, trebali bi prema McCainu, biti prošireni i na Siriju gdje bi pomogli ublažavanju jačanja ISIS-a i kretanju manje ekstremnih snaga naprijed. 

 

Slične ocjene po pitanju Iraka prošle sedmice u američkim medijima iznio je i bivši ambasador u Iraku, Zalmay Khalilzad, koji je bio jedan od ljudi koji su na vlast doveli sada već bivšeg premijera Iraka Nouri Al-Malikija. Khalilzad je upozorio da bi se stanje u Iraku moglo dodatno pogoršati ukoliko novi premijer ne bude “ujedinitelj” nego mnogo gori od Al-Malikija. Još jedan zabrinjvavajući faktor prema bivšem ambasadoru u Bagadadu bi moglo biti vrijeme koje će trebati novom premijeru da se snađe i formira svoj kabinet. Mediji posljednjih sedmica spekulišu da ukoliko se stanje u Iraku ne popravi da bi moglo doći do odcjepljenja kurdskog dijela što bi dodatno moglo pogoršati stanje. Khalilzad kaže da se ukoliko dođe do ovakvog razvoja situacije jedino moguće krije u modelu konfederacije koja bi umirila stanje te bi udovoljila i Kurdima i Iraku.